Uvjeti za pristup prema clanku ugovora iz Maastrichta:

•  svaka Europska država može podnjeti molbu da postane clanica EU

•  ona podnosi zahtijev Europskom vijecu koje jednoglasno odlucuje nakon saslušanja Europske komisije i suglasnosti Europskog parlamenta

•  uvjeti za pristup i nužne prigadobe utvrduju se sporazumom izmedu država clanica i države koja podnosi zahtjev za pristup, sporazum mora biti ratificiran od svih država clanica

Kriterij za pristup EU odredeni na zasjedanju u Kopenhagenu 1993:

•  postojanje stabilnih institucija demokracije i pravne države

•  jamcenje ljudskih prava i zaštita nacionalnih manjina

•  razvoj tržišnog gospodarstva koje ce se moci nositi sa konkurencijom i tržišnim snagama u Europskoj uniji.

•  Sposobnost buducih clanica za preuzimanje obveza koje proizlaze iz obveza koje proizlaze iz clanstva, prihvacanje ciljeva uspostave politicke, ekonomske i monetarneu Unije.

3.2. PRIPREME ZA PROŠIRNJE:

Studija utjecnaja proširenja pokazala su da pripreme za proširenje daju znatnu prednost državama kandidatima u pridruživanju Europskoj uniji. Pripreme u državama kandidatima odnose se na ulaganja u zaštitu okoliša, transport, energetiku, restrukturiranje industrije, poljoprivrednu infrastrukturu i ruralna podrucja. Vecinu financijskog i administrativnog tereta snose sami kandidati. Da bi se državama kandidatima pomogloa i olakšala skupa prilagodba u sustavu EU, Europska komisija u «Agendi 2000» predložila je intenzivnu pristupnu strategiju (SPAR) koja se temelji na 3 stupa:

•  Europski sporazumi

•  PHARE program

•  Partnerstvo za pridruživanje

Intenzivna pristupna strategija ujedinjuje sve oblike pomoci u jedinstveni okvir i da bi program bio djelotvoran, mora se usmjeriti na ispunjavanje prioritentnih uvijeta za punopravno clanstvo, izgradnja institucija i uskladivanje poduzetništva sa standardima EU.

Dok je preuzimanje acquis communautairea temelj pristupa za svakog buduceg clana unije cilj je SPAR-a da pomogne državama kandidatima pri izgradnji institucionalnih i adminsitrativnih struktura.

Pri izgradnji institucija vaznu ulogu ima izobrazba strucnjaka u sljedecim podrucjima: pravosude, carina, javne financije ,zaštita okolisa, telekomunikacije, energetika, veterinarska i sanitarna inspekcija.

Preuzimanje acquis communautairea zahtjeva od kandidata za pristup da njihovo poduzetnistvo i krupna indusrijska ulaganja odgovore zajednickim kriterijima,uglavnom vrijedi za podrucja kao što su:zaštita okoliša,uvjeti na radu,promet,nuklearna sigurnost,energatika,priprema namirnica za tržište,kontrola proizvodnih procesa i poslovnog morala.

Troškovi što ce ih države kandidati imati tijekom preuzimanja cjelokupnog acquis communautaire usvim su podrucjima procjenjeni kao vrlo veliki,ali obnovljeni PHARE program uvelike ce pomoci oi olakšati državama kandidatima u razlicitim podrucjima kao što su iugradnja institucija,institucija projekti, daljnja decentralizacija uprave idrugo.

Države kandidati za pristup EU moraju što prije provesti prilagodbu na prgram acquis communautaire. Spora ili nepotpuna prilagodba nakon prikljucenja može dovesti do teških problema, primjerice u gospodarstvu zbog slabljenja konkurentnosti, destabilizira zajednicko djelovanje unije i drugo.

Problem jugoistocne Europe

Usprkos naporima i silnoj pomoci, u posljednjih godina, Europska unija nije uspjela stabilizirati pojedine države i regiju u cjelini. Još uvijek postoje meduetnicke tenzije i sukobi.

U usporavanju stabilizacije regije uvelike je utjecao sukob na Kosovu, jer je regija koja se nalazi na prekretnici, nestabilnost je vrlo skupa kako za EU i za regije u blizini.

Razumljivo je da je u interesu država regije i EU da što veci iznosi budu upotrebljeni za politicki i gospodarski napredak, a ne u stabilizaciji regije.

Poltitkom regionalnog pristupa 1997. godine EU je pocela proces rješavanja problema JI Europe, ta je politika zamjenjena i nadopunjena procesom stabilizacije i pridruživanja u lipnju 1999. godine.