Klima je uglavnom suptropska; u primorju sredozemna, u unutrašnjosti kontinentalna. Na Anatolskom ravnjaku je prosjecna januarska temperatura o° do —5°, julska 16 0 —22 0 , u crnomorskom primorju januarska 6, 7 0 , julska 22 0 , u sredozemnom primorju januarska 8,2°—8,8°, julska 24—27,2°, a u Armenskom visocju januarska —8° do —15°. Godišnja kolicina oborina iznosi na Anatolskom ravnjaku oko 400 mm, u crnomorskom primorju 600—1000 mm, u sredozemnom primorju 600—650 mm a na Armenskom visocju 200—600 mm. Više od 2000 mm oborina primaju samo sjev. pristranci ist. dijela Pontskoga gorja.
Vode. Rijecna mreža je dosta rijetka; rijeke pripadaju slivu Crnoga, Mramornog, Egejskog i Sredozemnog mora, Perzijskog zaljeva i Kaspijskog jezera. Na Anatolskom ravnjaku ima i areicnih podrucja. Iz evr. dijela Turske utjece u Egejsko more Meric (Marica) s pritocima Tundžom i Ergene. Rijeke Eufrat i Tigris teku samo gornjim tokom kroz Tursku. Veca su jezera: Van, Tuz, Egridir i Bevsehir; slana su i bez otjecanja Van i Tuz. Rijeke su zbog brzica i slapova pogodne za dobivanje hidroenergije i za umjetno natapanje.
Biljni pokrov. Klimatski i vegetacijski T. se dijeli na nekoliko regija. Sjeveroist. dio Turske (Lazistan) ima vlažnu suptropsku klimu sa širokolisnim liŠcarskim šumama i vazdazelenim grmljem, juž. sredozemno primorje polusuhu suptropsku klimu s vazdazelenim šumama i makijom, crnomorsko primorje suhu suptropsku klimu sa šumama bora i vazdazelenog hrasta na višim aps. visinama, Anatolski ravnjak proljetne kiše i hladnu zimu sa suhim stepama i polupustinjama i Armensko visocje vrlo hladnu zimu sa stepskom i polupustinjskom vegetacijom. Najviši dijelovi gorja Toros obrasli su šumama jele, smreke i libanonskog cedra.
Stanovništvo. U Turskoj živi 27,760.848 st. (1960), od toga u evrop. Turskoj 2,293.582, a u azij. Turskoj 25,467.266 st. Prosjecna je gustoca stanovništva 36 st. na 1 km 1 -; u primorju 50, mjestimicno 100, na unutrašnjem ravnjaku i u ist. dijelu 20—30. Od ukupnog broja stanovnika na Turke otpada 88%; ostalo su Kurdi (1,504.482, 1955), Cerkezi (90.738), Arapi (346.404), Armenci (46.934), Gruzijci (53.623), Grci, Bugari, Jevreji i Laži. Oko 20% st. živi u gradovima, a 15% nomadski ili polunomadski. Službeni jezik je turski; od 1. XI 1928 latinica je službeno pismo. Pismeno je 40,6% st. (1955). Univerziteti su u Carigradu, Ankari, Izmiru i Erzurumu. Glav. grad Ankara (646.151 st. 1960), a najveci Carigrad (Istanbul 1,459.528 st.). Ostali su veci gradovi Izmir (370.923 st.), Bursa (153.574 st.), Adana (230.024 st.), Gaziantep (125.498 st.), Erzurum (31.196 St.), Eskisehir (153.190 st.), Konya (122.704 st.)
Privreda i promet. Poljoprivreda je najvažnija grana privrede; u njoj je zaposleno oko 80% aktivnog stanovništva. Od ukupne površine teritorija otpada na oranice, vinograde i vocnjake 32%, na livade i pašnjake 38%, na sume 13%; ostalo je tlo neplodno. Medu žitaricama, koje se gaje uglavnom na unutrašnjem |
