Narod

U Ustavu Republike Hrvatske donesenom 22. prosinca 1990. godine, u Izvori5nim osnovama stop:

Izratavajud tisudjetnu nacionalnu samobitnost

i drZavnu opstojnost hrvatskog naroda ,

potvrdenu slijedom ukupnoga povijesnoga

zbivanja u razlidtim drlavnim oblicima te odrZanjem i razvitkom dr 2 avotvorne misli

o povijesnom pravu hrvatskog naroda na punu drlavnu suverenost , Sto se odtovalo :

•  u stvaranju hrvatskih kneZevina u VII . stoljeCu ;

•  u srednjovjekovnoj samostalnoj drlavl Hrvatskoj utemeljenoj u IX . stoljeCu 19. stoljeCu, |Cuje se s etno-

t,engl. peo- fcom podrazu-

|se moze kon- prepozna- loslobodilaCki Vrijednosni

Km moci

¦oupotreblja- ¦edrzave.

wtvorne misli lose otitovalo:

I stoljeCu;

•  u kraijevstvu Hrvata uspostavljenome u X. stoljeCu;

•  u odrlavanju hrvatskoga drtavnog subjektiviteta u hrvatsko-ugarskoj perso-
nalnoj uniji;

•  u samostalnoj i suverenoj odiuci Hrvatskog sabora 1527. g. o izboru kraija iz
habsburSke dinastije;

•  u samostalnoj i suverenoj odiuci Hrvatskog sabora o PragmatiCnoj sankciji iz
godine 1712.;

•  o zakljuCcima Hrvatskog sabora godine 1848. o obnovi cjelovitosti Trojedne
Kraljevine Hrvatske pod banskom vla$cu, na temelju povijesnoga, drlavnoga i
prirodnog prava hrvatskog naroda;

•  u Hrvatsko-ugarskoj nagodbi 1868. godine o uredenju odnosa izmedu Kraljevi­
ne Dalmacije, Hrvatske i Slavonije i Kraljevine Ugarske na temelju pravnih tradi-
cija obiju driava i PragmatiCke sankcije iz godine 1712.;

•  u odiuci Hrvatskog sabora 29. iistopada godine 1918. o raskidanju drlavno-
pravnih odnosa Hrvatske s Austro-Ugarskom te o istodobnu pristupanju samo-
staine Hrvatske s pozivom na povijesno i prirodno nacionalno pravo, Drlavl Slo-
venaca, Hrvata i Srba, proglaSenoj na dotadaSnjem teritoriju HabsburSke Mo-
narhije;

•  u Cinjenici da odluku Narodnog vijeCa Driave SHS o ujedinjenju sa Srbijom i
Crnom Gorom u Kraljevini Srba, Hrvata i Siovenaca (1. prosinca 1918.), posiije(3.
Iistopada 1929.) progiaSenoj Kraljevinom Jugosiavijom, Hrvatski sabor nikad nije
sankcionirao;

•  u osnutku Banovine Hrvatske godine 1939. kojomje obnovljena hrvatska drla-
vna samobitnost u Kraljevini Jugoslaviji;

? u uspostavi temeija drZavne suverenosti u razdobiju Drugoga svjetskoga rata,
izrazenoj nasuprot proglaSenju Nezavisne Driave Hrvatske (1941.) u odlukama
Zemaijskog antifaSistiCkog vijeCa narodnog oslobodenja Hrvatske (1943.), a potom
u Ustavu Narodne Repubiike Hrvatske (1947.) i poslije u ustavima SocijaiistiCke
Republike Hrvatske (1963. - 1990.)

Iz navedenih IzvoriSnih osnova Ustava mozemo zakljuCivati o samobitnosti i postoja- nosti hrvatskog naroda, o njegovu nastojanju za ostvarenjem nacionalne drzave i stjecanju svih bitnih drzavotvornih elemenata: teritorija, kuiturne baStine i gospo-darske sposobnosti za stvaranje moderne drzave.

Na sljededm temeljnim pretpostavkama ostvaruju se sastavnice legimiteta za mo- dernu nacionalnu drzavu, a velika kulturna baStina i gospodarski resursi garantiraju njenu samostojnost.

* Hrvatske knezevine u 7. i 8. stoljecu. (Prvi drzavni oblici u kojima se obavljaju najbitniji poslovi opCenarodnog znaCaja.)

Pomorska geografija važna je znanstvena disciplina geografije koja se ponajprije bavi " ...prirodno-geografskim uvjetima i društveno-gospodarskim cimbenicima razvoja pomorstva (pomorskih djelatnosti) na odredenom podrucju, naglašavajuci pritom ulogu i važnost pomorstva u sveukupnom gospodarskom razvoju pojedinih zemalja i regija svijeta, kao i svjetskog gospodarstva u cjelini ." (Stražicic, N. Pomorska geografija svijet a, Školska knjiga, Zagreb, 1996., 3).

Osnovni su zadatci pomorske geografije " ...isticanje znacajki i važnosti geoprometnog položaja pojedinih zemalja i regija svijeta u odnosu prema svjetskim pomorskim putovima, razvoj njihova brodarstva i funkciji glavnih luka, mjesto i ulogu u medunarodnoj pomorskoj trgovini i zakonitosti razmještaja te dinamike glavnih robnih tokova na svjetskom pomorskom tržištu." (Stražicic, 1996., 3).

U Hrvatskoj je pomorska geografija na osobit nacin važna grana geografije jer je Hrvatska primorska i pomorska zemlja, koja baštini tisucljetnu tradiciju valorizacije Jadranskoga mora, otoka i priobalja. Iznimno duga i razvedena obala  s 1246 otoka, otocica i grebena cini prirodno-geografsku okvirnicu razlicitih pomorskih aktivnosti. Uz prevladavajuce znacenje pomorskoga prometa robe i putnika, isticu se ribarstvo, brodogradnja i solarstvo, a u novije vrijeme i turizam.  Tijekom povijesno-geografskog razvitka Hrvatske i svih državnih tvorevina koje su joj prethodile na istocnoj obali Jadrana, znacenje je pomorstva pulsiralo. Nakon osamostaljenja suvremene Hrvatske otvaraju se mogucnosti svrhovitoga razvitka razlicitih pomorskih djelatnosti koje bi, uravnoteženim, kontroliranim i koordiniranim aktivnostima trebale pridonijeti društveno-gospodarskoj propulzivnosti Primorske Hrvatske, a s time i cijele države.

U obalnom pojasu, nažalost, danas postoje brojna problemska podrucja, opterecena razlicitim nedacama. Otoci – osobito mali i od kopna udaljeni – gotovo su u potpunosti depopulirali, veci su primorski gradovi zagušeni cesto nekontroliranom izgradnjom, obalni pojas, najatraktivniji prirodni resurs, jednim je dijelom na kopnu te na otocima bližim kopnu betoniran i apartmaniziran i dr. S druge strane, hrvatske su luke, po samoj logici potencijalna žarišta ukupnoga društveno-gospodarskog razvitka, dobrim dijelom izvan glavnih pomorskih tokova. Poradi teške situacije nametnute srbocetnickom agresijom na Hrvatsku te gospodarskih problema tijekom i nakon Domovinskog rata (privatizacija, slabi rezultati tržišnoga natjecanja i dr.) još nisu zacijeljene sve društvene i gospodarske rane. Medutim, javljaju se brojni predznaci koji ukazuju na izgledne mogucnosti svekolikog razvitka duž cijele hrvatske obale Jadrana. Prometna integracija primorskog dijela sa središnjim dijelom države, u kojem je koncentrirana glavnina stanovništva i gospodarskih djelatnosti i u kojem se, što je osobito važno, nalazi središte politicke i financijske moci, otvara nove vidike pomorskoj orijentaciji Hrvatske. Do sada se pomorsko usmjerenje države cesto zadržavalo na lijepo oblikovanim deklarativnim izjavama i zakonskim odredbama koje nisu uvijek rezultirale željenim posljedicama, a neke se medu njima nikad i nisu ozbiljnije provodile (npr. Zakon o otocima ).

Upravo se u tom kontekstu pomorska geografija u Hrvatskoj nalazi pred velikim izazovom. Rezultate pomorsko-geografskih istraživanja trebalo bi podastrijeti mjerodavnim ustanovama i tijelima državne, županijske i opcinske (gradske) uprave te samouprave. Do sada su geografska istraživanja dobrim dijelom bila larpulartisiticki orijentirana, pa je geografska struka gotovo zacahurila u svoje krugove bez bitnijega utjecaja u društvu. O postojecim prostornim strukturama i prevladavajucim socio-ekonomskim trendovima sve više pišu ekonomisti, sociolozi, arhitekti i dr. Cini se kako se geografija nije dovoljno nametnula, ponajprije svojom kvalitetom te prepoznatljivim konkretnim i uporabljivim rezultatima.  Pomorska geografija ima zadacu istražiti kauzalitet prostorne distribucije pomorskih djelatnosti te njihov utjecaj na transformaciju primorskoga prostora. Ti rezultati u svakom slucaju mogu biti dobra podloga svim mogucim nadgradnjama pri planiranju prostornog uredenja hrvatskih litoralnih regija.

Dakako, nisu jedino pomorski promet (i trgovina), brodogradnja, ribarstvo, nauticki turizam i dr. djelatnosti na moru i uz more jedina osnova buducega razvitka hrvatskoga litorala, ali one cine važan preduvjet komplementarnog razvoja. Pomorsko-geografsko obrazovanje u tom pogledu omogucuje, uz ostalo, razvijanje specificnoga pogleda strucnjacima i znanstvenicima razlicitih profila, pri cemu se naglašavaju razliciti prostorni aspekti socio-ekonomskih aktivnosti te njihov utjecaj na kakvocu okoliša mora, podmoja i obale. Poradi toga smatram kako su hvale vrijedna nastojanja da se na studijima geografije u nastavne planove uvrsti i kolegij pomorske geografije prema kojemu su se do sada geografske visokoškolske i znanstvene ustanove odnosile gotovo macehinski.

U Hrvatskoj ima vrlo malo geografa koji se bave ili su se bavili pomorskom geografijom, a medu njima svakako treba istaknuti doajena hrvatske pomorske geografije prof. dr. sc. emeritusa Nikolu Stražicica, koji na današnji dan 12. ožujka 2005. navršava 81. godišnjicu svoga života te 53. obljetnicu pedagoškoga i životnog djelovanja. Rodom Dalmatinac iz Babinog polja na otoku Mljetu, a sada naturalizirani Rijecanin, utemeljitelj je moderne pomorske geografije u Hrvatskoj. Cijeli je njegov život bio vezan uz more, osim razdoblja u kojemu je stjecao visokoškolska znanja iz geografije na Prirodoslovno-matematickom fakultetu u Zagrebu.