i tekst

Povijest Francuske
History of France

Keltsku Galiju(?) osvojio je Julije Cezar 58-51 godine PK.Rimljani su njome vladali 500 godina.Francuska je bila jedna od prvih država koje su napredovale iz feudalizma u razdoblje društvenog vlasništva(?).Predstavnici kraljevske loze(?) okružili su se sposobnim ministrima, pa je francuska vojska bila jedna od najinovativnijih, discipliniranijih i profesionalnijih vojski toga doba.
Za vrijeme vladavine Louisa XIV(1643-1715), Francuska je bila dominantna sila u Evropi.Ali preambiciozni projekti i vojne kampanje kralja Louisa i njegovih nasljednika doveli su do kronicnih financijskih problema u 18 stoljecu.Sve gori ekonomski uvjeti i rastuce nezadovoljstvo složenim sistemom privilegiranja plemstva i sveceništva najveci su uzroci Francuske Revolucije (1789-1794), koja je zbacila monarhiju i ustanovila Prvu Republiku.
Iako su revolucionari zagovarali principe jednakosti kroz ustrojstvo republike, Francuska se cetiri puta vracala na razlicite oblike apsolutne vladavine ili konstitucionalne monarhije i to: za vladavine Napoleona, Restauracije sa Louisom XVIII, vladavine Louis-Philippea i za Drugog Carstva Napoleona III.
Nakon Francusko-Pruskog rata (1870),uspostavljena je Treca Republika koja je trajala do 1940.

Prvi Svjetski Rat (1914 –1918) donio je velike vojne i materijalne gubitke.1920tih Francuska je osmislila razradeni sistem obrane granice(Maginot Crta) i uspostavila savezništva da bi lakše parirala novoprobudenoj Njemackoj snazi.

Ipak, Francuska je poražena u ranoj fazi Drugog Svjetskog Rata i okupirana vec 1940.Njemacka pobjeda ostavila je francuze u ocajnickoj potrazi za novom politikom i novim vodstvom koje ce biti prilagodeno nastalim okolnostima.10. srpnja, 1940,Vichyevska Vlada je osnovana.Njene vode,ogrezle u pljacki francuskih bogatstava,slale su francuze na prisilni rad u Njemacku, te cineci to, tvrdili da su na taj nacin uspjeli sacuvati barem mali dio francuske samostalnosti.

Medutim, njemacka okupacija pokazala se prilicno skupom, jer je citava polovica prihoda od francuskog javnog sektora prisvojena od strane Njemacke.Nakon cetiri godine okupacije i borbe, Saveznicke snage oslobodile su Francusku 1944.Gorko nasljede prenosi se do današnjeg dana. Vodi se rasprava na razini citave nacije o tome koliko bi odgovornosti Francuska trebala snositi za zlocine i suradnju Vichyjevske Vlade sa njemackim okupatorima.

Francuska je izronila iz Drugog Svjetskog Rata samo da bi se suocila sa citavim nizom novih problema.Nakon kratkog razdoblja privremene vlade na celu sa generalom Charles de Gaulleom, Cetvrta Republika je organizirana novim ustavom i ustanovljena kao parlamentarna vlada kontrolirana nizom koalicija.Razlicita stajališta unutar koalicija i nemogucnost dogovora oko mjera za rješavanje problema u Indokini i Alžiru, uzrokovale su krizu kabineta i promjene u vladi.

Konacno, 13. svibnja, 1958, struktura vlade se raspala kao rezultat oprecnih mišljenja koja su generirala iz nepomirljivih stavova oko Alžirskog pitanja.Prijetnja pucem natjerala je parlament da u pomoc pozove generala de Gaullea da predvodi vladu i sprijeci gradansku rat.On je postao premijer u lipnju 1958 (na zacetku Pete Republike), a iste godine u prosincu izabran je za predsjednika.

Sedam godina kasnije, a prvi put u 20om stoljecu da su gradani Francuske izašli na izbore i direktnim glasovanjem izabrali predsjednika, de Gaulle je osvojio novi mandat sa 55% glasova i pobjedio Francois Mitterranda.U travnju 1969, de Gauelleova vlada provela je nacionalni referendum o osnivanju 21 regije sa ogranicenom politickom moci.Prijedlog vlade je propao, a de Gaulle dao ostavku.

Njegovi nasljednici, kao predsjednici Francuske bili su: gaullist Georges Pompidou(1969-74), neovisni republikanac Valery Giscard d'Estaing (1974-81), socijalist Francois Mitterrand (1981-95) i neo-gaullist Jacques Chirac (izabran u proljece 1995).

Drugi sedmogodišnji mandat predsjednika Mitterranda završio je u svibnju 1995.Za vrijeme svog mandata naglašavao je važnost ujedinjenja Evrope i zagovarao ratifikaciju sporazuma u Maastrichtu o evropskoj ekonomiji i politickoj uniji, koji je francusko biracko tijelo odobrilo u rujnu 1992.

Sadašnji predsjednik Jacques Chirac preuzeo je dužnost 17 svibnja 1995 nakon kampanje koja je bila zasnovana na borbi protiv rastuce nezaposlenosti.Medutim, središte pozornosti domace javnosti uskoro se prebacila na ekonomsku reformu i stroge zahtjeve koje je pred Francusku postavila Ekonimska i Monetarna Unija, a kako je naznaceno u sporazumu iz Maastrichta.Krajem 1995 Francuska je doživjela najgore radnicke nemire zadnjeg desetljeca kada su zaposlenici protestirali protiv vladinih restrikcija.Po pitanjima vanjskih poslova i državne sigurnosti, Chirac je zauzeo cvršci stav štiteci francuske mirovne snage u bivšoj Jugoslaviji i pomogao promovirati mirovne stavke iz Daytonskog sporazuma potpisanog u Parizu 1995. Chirac je takoder inicirao raspravu sa NATO-om o mogucoj reintegraciji Francuske u NATO-vu vojnu strukturu.

Posljednjih godina, suradnja sa Njemackom pokazala se kljucnom za ekonomsku integraciju Evrope, ukljucujuci i uvodenje eura u sijecnju 1999.

ovo je neki tekst ovo je neki teksz