e nekei tekst ovo je neki tekst ovo je neki tek

Povijest Litve

History of Lithuania

Najraniji dokaz stanovnika u sadašnjoj Litvi datira od 10.000 g.pr.Krista.Izmedu 3.000 i 2000 g.pr.Krista na velikom teritoriju Istocne Europe proširila se kultura ljudi konopima,gajtanom i tkaninama.Oni su živjeli izmedu Baltickog mora i rijeke Vistule na zapadu i linije Moskva –Kursk na istoku.Ti su se ljudi stapali sa starosjediocima,ojacali su Balte,posebno Indo-europsku etnicku skupinu ciji su potomci sadašnji Litvanci i Latvijci i Prusi koji su danas izumrli.Prvi pisani spomen Litve datira iz 1009.g. iako je mnogo stoljeca rimski povjesnicar Tacit pisao o Litvancima kao izvrsnim zemljoradnicima. Vojvoda Mindaugas je ujedinio zemlje naseljene Litvancima(Samogatians, Yotvigians i Couranians) u Veliku vojvodinu Litvu ito 30-ih ili 40-ih godina 13. st.On je to ucinio jer je bio ohrabrn proširenjem germanskih samostanskih vojnih redova(Red kralja maca Tentonski red) u Balticke prostore 1251.Mindangas je prihvatio katolicanstvo i okrunjen je 6. srpnja 1253 za kralja Litve, a deset godina kasnije izbio je gradanski rat uoci atentata na njega dok vladar Vitenis nije proveo Tentonske vitezove i obnovio red. 1316.-1341 Vitenisov brat i nasljednik, Veliki vojvoda Gediminas je proširio carstvo toliko daleko da je sezalo do Kijeva usprkos Tatarima i Rusima. Dva puta je pokušao prihvatiti kršcanststvo da okonca politicku i kulturnu izolaciju Litve od zapadne Europe.S tom namjerom je pozvao vitezove,trgovce i zanatlije da se nastane u Litvi te je pisao pisma Papi Ivanu XXII i europskim gradovima izjavljujuci da je svrha Teutonskog reda bila osvojiti zemlje više nego širiti kršcanstvo.Dinastija Gedinuina je vladala do 1572. u 14. i ranom 15. st.država litva širila se prema istoku. Tijekom vladavine Velikog vojvode Algirdasa(1345.-1377.).Litva se skoro udvostrucila po velicini teritorija i postigla velike pobjede nad Teutonskim i Livonijskim redom u bitkama na Saulu(1236.) i Durbe-u(1260.) Ipak podržavani od Pape i katolickih zapadnoeuropskih zemlja,redovi su nastavili svoju agresiju koja se znatno pojacavala u 2. polovici 14. st. Tijekom toga razdoblja Algirdov brat Kestutis(Veliki vojvoda 1381.-1382.) se nametnuo kao voda bitke protiv Teutonskog reda. Bitka koja je trajala ubrzala je 1385. Krevski Savez kojeg su potpisali Veliki vojvoda od Litve Jogaila( koji je vladao 1377.-81. i 1382.-92.) i Poljske kraljice Jadwyge. Jagaila(Jagiello) je oženio Jadwygu 1386. i postao kralj Poljske. Jedan od uvjeta saveza bilo je preobracenje Litve na kršcanstvo(1387.) koje je pojacalo ekonomski i kulturni razvoj Litve i orijentiralo ga ka zapadu. Ovo preobracenje je obezvrijedilo tvrdnje Teutonskog reda i privremeno zaustavilo njihove ratove protiv Litve.Veliki vojvoda Vytantas obnovio je neovisnost Litve u savezu s Poljskom. On je tijekom svoje vladavine(1392.-1430) pretvorio Litvu u jednu od najvecih europskih država koja je ukljucivala današnju Bjelorusiju, vecinu Ukrajine i podrucje Smolensk u zapadnoj Rusiji.Ujedinjena Poljsko-Litvanska vojska pod vodstvom Jagaile i Vytantasa porazila je Teutonski red u bitci kod Tannberga (Gruenwalda or Zalgiras) 1410. i tako zaustavila germansko kretanje prema istoku.16. st. obilježeno je brojnim ratovima protiv rastuce države Rusije koja je se borila sa slavenskim zemljama pod vladavinom Litve. Srednje i niže plemstvo u Poljskoj željelo je dobiti više prava zajednickih poljskim feudalnim lordovima i tako su postali saveznici u tom ratu i približili Litvu još više Poljskoj. Lublinski savez 1569. ujedinio je Poljsku i Litvu u zajednicku državu u kojoj je najveca vlast pripadala plemstvu i kralju koji je ujedno i Veliki vojovoda Litve. Zemljišna reforma sredinom 16. st. ojacala je kmetstvo i ubrzala razvoj poljoprivrede uvodenjem novog sistema obrade zemlje. 16. st. donijelo je još veci razvoj poljoprivrede, razvoj gradova, širenje ideja humanizma i reformacije, tiskanje knjiga, osnivanje studija Vilnius 1579. i Litvanskih zakona( Litvanskih statuta) i to je sve potaknulo razvoj kulture i u Litvi i susjednim zemljama. Poljsko-Litvanska Repblika je u ratovima protiv Rusije i Švedske te Livonije, Ukrajine i Bjelorusije (16.-18.st.) znatno oslabila, a dominacija velikih magnata je povecana.Na kraju 18.st. Savez država se podjelio na 3 dijela: Rusiju, Prusiju i Austriju, a 1795. vecina Litve postala je dio Ruskog carstva. Ustanci 1794. ,1830.-31. i 1863. su bili pokušaj obnavljanja neovisnosti Litve bili su ugušeni te je uslijedio strogi policijski režim, povecana Rusfikacija, zatvaranje univerziteta Vilnius 1832. i zabrana tiskanja Litvanskih knjiga na Romanskom pismu.Mnogi Litvanci su se dobrovoljno pridružili Napoleonovoj vojsci kad je 1812. okupiran Kaunas tijekom invazije na Rusiju zato što im je on obecavao oslobodenje i samoupravu. Nakon rata Rusija je nametnula veci porez katolickim zemljoposjednicima i porobila još veci broj seljaka.1861. nakon ukidanja kmetstva, polako se razvila tržišna ekonomija. Litvansko seljaštvo je ojacalo cemu je pridonio sve veci broj intelektualaca iz njihovih redova što je dovelo do rata Litvanskog nacionalnog pokreta. U dijelu Litve pod Njemackom vlašcu ( Kaliningrad) izdanja na Litvanskom jeziku tiskana su u velikom broju primjeraka, a zatim krijumcarena u dio Litve pod Ruskom vlašcu. Najistaknutije vode nacijonalnog pokreta za oslobodenje bili su J.Basanavioius i V.Kudirka, Zabrana tiskanja litvanskih izdanja napokon je ukinuta 1904. Tijekom prvog svjetskog rata , Njemci su okupirali Litvu 1915. i okupacijska administracija je dozvolila sastanak Litvanske konferencije u Vilniusu u rujnu 1917. konferencija je usvojila odluku koja je tražila obnovu neovisne države Litve i izabrala vijece Litve kojim je predsjedavao Antanas Smetana. 16. veljace 1918. Vijece je proglasilo neovisnos Litve. 1919.-20. bile su godine Litvanskog rata za neovisnost protiv Crvene armije, koja je 1919. kontrolirala podrucje pod vlašcu boljševicke vlade V.Kapsukasa, Poljske vojske i Bermondtove vojske koja se sastojala od Njemackih i Ruskih trupa pod vlašcu Njemaca. Litva nije uspila povratiti regiju Vilnius koju su okupirali Poljaci. 12. srpnja 1920. Moskovskim sporazumom Rusija je priznala neovisnost Litve i odrekla se svojih pretenzija za nju. 1. kolovoza 1922. Litvanski parlament prihvatio je ustav kojim se Litva proglašava parlamentarnom republikom i 1923. Litva je prikljucena regija Klaipeda(sjeverni dio koji naseljava Litvanska manjina). Nakon vojnog puca 17. prosinca 1926. Antanas Smetana, voda Nacionalisticke partije postao je predsjednik i postepeno uveo autoritativni, jednostranacki režim. Glavni problem Litvanjske vanjske politike postale su granice.Poljska okupacija (1920.) i pripajanje podrucja Vilnius pooštrio je odnose medu državama, da bi u ožujku 1939. Njemacka prisilila Litvu da preda podrucje Klaipeda ( sudenja u Nunbergu poništila su ovaj sporazum).Broj imanja se znatno smanjio usljed zemljišne reforme 1922. kada je potican razvoj manjih i formi srednje velicine te poljoprivredna proizvodnja i izvoz posebno stoke. Novoj situaciji na tržištu uspješno su se prilagodile laka industrija i poljoprivreda.U meduratnom periodu promjenio se školski sustav, u kojega se uveo Litvanski jezik, a razvijalo se i tiskarstvo, literatura,muzika, umjetnost i teatar. 23. kolovoza 1939. , pakt Molotov-Ribbentrop stavio je Litvu pod Njemacki utjecaj do Sovjetsko-Njemackog sporazuma 28. rujna 1939. kada je Litva potpala pod Sovjetsku dominaciju. Pritisak sovjeta i zamršena unutrašnja situacija u zemlji, prisilili su Litvu da 10. listopada 1939. potpiše ugovor sa USSR-om.Po tom ugovoru, Litvi je vracen grad Vilnius i dio podrucja oko njega koji je uzela Crvena armija tijekom Sovjetsko-Poljskog rata, a zauzvrat oko 20 000 sovjetskih vojnika bilo je postavljeno u Litvi. 14. lipnja 1940. sovjetska je vlada izdala ultimatum Litvi tražeci formiranje nove Litvanske vlade i dozvolu za postavljanje još trupa Crvene armije. Litva se pokorila zahtjevu Sovjeta i iduci dan je u zemlju prebaceno 10 000 trupa. Posebno izaslanstvo sovjetske vlade pocelo je provoditi plan uklapanja Litve u USSR cim je stiglo u Kaunas. 17. lipnja tkz. Vlada naroda na celu s J.Paleckimcom je osnovana, a mjesec nakon toga su održani parlamentarni izbori, a 3. kolovoza Litva je proglašena Sovjetskom Socijalistickom Republikom. Totalitarna vlada je uspostavljena, pocela je sovjetizacija ekonomije i kulture, a Litvanske javne osobe i državni cinovnici su uhapšeni i prognani u Rusiju.Tijekom masovnih deportacija 14.-18. lipnja 1941. oko 7439 obitelji (12600 ljudi) su premješteni u Sibir bez istrage ili suda ; 3600 ljudi je zatvoreno, a više od 1000 masakrirano. Pobuna Litvanaca protiv USSR-a je predhodila ratu sa Njwemackom 1941. 23. lipnja putem Radija Kaunas objavljeno je obnavljanje Litvanjske neovisnosti i osnivanje privremene Vlade bez Njemackog priznanja od 24. lipnja-5. kolovoza. Litva je postala dio Njemacke administrativne jedinice Ostland. Ljudi su tlaceni i odvezeni u radne kampove u Njemackoj. Nacisti i njihovi suradnici su oduzeli Židovima njihova ljudska prava i masakrirali oko 20 000 njih. Pristaše neovisnosti Litve stvorili su zajedno sa sovjetskim partizanima pokret otpora da izbjegnu nacisticka regrupiranja u Njemacku vojsku.Crvena A rmija je 1944. istjerala Njemce iz Litve te ponovo uspostavila kontrolu nastavivši sovjetizaciju s dolaskom Komunisticke Partije i njezinih voda koji su stvorili lokalu stracku administraciju. 1941.-1952. bilo je razdoblje masovnih deportacija kada je protjerano 29 923 obitelji u Sibir i ostale udaljene dijelove Sovjetskog Saveza. Službene statistike kažu da je tijekom ovog razdoblja 120 000 ljudi deportirano iz Litve dok Litvanski izvori procjenjuju da je broj politickih zatvorenika i deportiranih ljudi 300 000. Kao odgovor na ove dogadaje procjenjeno je da je oko 10 000 boraca pokreta otpora sudjelovalo u bezuspješnom gerilskom ratu protiv sovjetskog režima od 1944.-1953. Kao mjera poduzeta za integraciju i industrijski razvoj, sovjetske vlasti poticale su imigraciju drugih sovjetskih radnika, posebice Rusa. Litvanjska Komunisticka Partija kontrolirala je sav politicki, ekonomski i kulturni život sve do sredine 1988. Partiji je bio na celu prvi sekretar Antanas Snieckus od 1940.-1974. ,a ona je bila pod okriljem Komunisticke Partije USSR-a. 1947. Litvanci su cinili 18 % clanstva partije i bili manjina sve do 1958. ,do 1986 sacinjavali su 70 % stranackog tijela. Tijekom 1950-ih i Hrušcovljeve vladavine, vodstvo partije dobilo je samo ogranicenu neovisnost pri donošenju odluka. Politicka i ekonomska kriza koja je pocela u USSR-u sredinom 80- ih godina prošlog st. takoder je pogodila Litvu jer su Litvanci kao i ostatak Baltickih naroda ponudili podršku Gorbacovljevu programu socijalnih i politickih reformi. Pod vodstvom intelektualaca, Litvanski pokret za reforme Sajudis je osnovan sredinom 1988. i proglasio je program demokratskih i nacionalnih prava dobivši popularnost širom nacije. Na Saudijev zahtjev,Litvanski Vrhovni Sovjet donio je zakonske amandmane ; proglasio je nadmoc Litvanskih nad sovjetskim zakonima, poništio je odluku iz 1940. koja proglašava Litvu dijelom USSR-a, ozakonio višestranacki sistem i usvojio velik broj drugih važnih odluka.Velik broj clanova Partije takoder je podržavao Saudija, a s njegovom potporom, Algirdas Brazauskas je izabran za prvog sekretara Centralnog komiteta Partije 1988. U prosincu 1989. Brazauskas je predvodio raspad Litvanske Partije i Sovjetske Partije te je ona postala neovisna i nazvana je 1990. Litvanskom Demokratskom Radnickom Partijom. 1990. kandidati koje je podupro Sajudis dobili su na izborima za Vrhovni Litvanski sovjet. 11. ožujka 1990. njegov presjedavajuci Vytautas Landsbergis proglasio je obnavljanje Litvanske neovisnosti i osnovao novi Kabinet ministara na celu s Kazimerom Pruaskienom i usvojio Privremeni temeljni zakon države i nekolicinu popratnih zakona. OSSR je zatražio opoziv zakona i poceo koristiti politicke i ekonomske sankcije kao i vojnu silu nad Litvom. 10. sijecnja 1991. vlasti USSR-a su zaposjele središnju izdavacku kucu i ostale ustano u Vilniusu i bezuspješno pokušale zbaciti izabranu vladu pod krilaticom Nacijonalnog Komiteta Spasa. Tri dana nakon toga sovjeti su nasilno preuzeli televizijski toranj ubivši 14 civila, a ozljedivši 700. Tijekom referenduma u veljaci 9.91 % onih koji su glasali (76% svih biraca) glasalo je za neovisnu,demokratsku Litvu. Pod vodstvom Landsbergisa, vodstvo Litve nastavilo je tražiti priznanje njihove neovisnosti od zapadnih diplomata, a sovjetske vojne snage sigurnosti nastavile su zauzimanje zgrada, napadati carinska mjesta i ponekad ubijati carinike i policijske dužnosnike . Tijekom 19. kolovoza ustanak protiv Gorbacova, sovjetske vojne trupe preuzele su nekoliko komunikacijskih i administrativnih objekata u Vilniusu i ostalim gradovima, ali su se vratili u svoje tabore kad je ustanak propao. Litvanska vlada zabranila je Komunisticku partiju i naredila zapljenu njezine imovine. Usprkos uspjehu Litve u potpunoj neovisnosti velik broj Ruskih snaga ostao je na njezinu teritoriju. Vrhunski prioritet Litvanjske vanjske politike je povlacenje tih snaga. 8. rujna 1992. Litva i Rusija potpisale su ugovor koji je zahtjevao to povlacenje do 31. kolovoza 1993. što se i dogodilo, unatoc nerješenim pitanjima oko Litvanjskih potraživanja za odštetu.

sz