Povijest Švedske

History of Sweden

Za vrijeme 7, 8, st. Švedani su bili uglavnom pomorci koji su se bavili trgovinom i poznati po dalekim trgovackim putovima. U 9. st sjeverni vikinzi su napadali i pustošili europski kontinent sve do crnomorske i kaspijske obale, švedska je postala ujedinjeni kršcansko kraljevstvo koje kasnije ukljucuje finsku. Kraljica margareta od danske je ujedinila sve nordijske zemlje u «kalmar union», 1397. trajne napetosti unutar država i unutar zajednice dovele su do otvorenog sukoba izmedu švedana i danaca u 15 st. Konacni raspad zajednice u 16 st doveo je do dugotrajnog rivalstva izmedu norveške i danske na jednoj strani i švedske i finske na drugoj. U 16 st, gustav vasa se borio za nezavisni švadsku i uništio pokušaje da se obnovi «kalmar union» i postavio temelje za modernu švadsku. Istovremeno prekinuo je sa katolickom crkvom i utvrdio reformaciju. U 17 st, nakon pobjeda u ratovima protiv danske, Rusija i poljska, te švedska i finska (sa gotovo više od 1 000 000 stanovnika narasla je u mocnu silu). Njezin doprinos za vrijeme tridesetogodišnjeg rata pod Gustavom II Adolfom (gostavus adolphus) odredio je kako politicku, tako i vjersku ravnotežu snaga u Evropi. Do 1658 švedska je imala upravu nad nekim provincijama danske a takoder i nekim dijelovima današnje finske, germanland (gdje je st. Petersburg), Estonija, Latvija, i važni priobalni gradovi i druga podrucja sjeverne njemacke. Rusija saxonska poljska i danska norveška su se ujedinili i 1700 i zajedno napali švedsko-finsko carstvo. Iako je mladi švedski kralj karl XII (poznat kao charles XII) izvojevao spektakularne pobijede u ranim prvim godinama veliko sjevernog rata, njegov plan da napadne Moskvu i prisili Rusiju na mir se pokazao preambicioznim; poginuo je u bitci 1718. naknadnim sklapanjem primirja, zdužene snage zajedno s Prusijom i engleskom – hanoverom okoncale su švedsko kraljevstvo ka veliku silu. Švedska je pretrpjela još gubitaka teritorija za vrijeme Napoleonovih ratova i bila je prisiljena ustupiti finsku Rusiji 1809 slijedece godine, usvojeni nasljednik švedskog kralja, francuski maršal bernardotte, je proglašen kraljevskim princem kao karl johan od rikasdaga. 1813 njegove snage su se pridružile saveznicima protiv Napoleona. kongres u Becu je nadoknadio švedskoj gubitak njemackih teritorija udruživanjem Švedske i Norveške krune u dvojnu monarhiju, koja je trajala do 1905 kada je mirno razriješena na norveški zahtjev. Švedska dominantna poljoprivredna ekonomija se uspješno promijenila od seoske u poljoprivredu na bazi privatnih farmi za vrijeme industrijske revolucije, ali ova promjena nije donijela ekonomska i socijalna poboljšanja razmjerno s rastom stanovništva. Oko 1 500 000 Švedana je emigriralo u SAD izmedu 1850 i 1890. 19 st je oznaceno rastom liberalnog opozicijskog tiska, ukidanjem monopola u trgovini i proizvodnji u korist slobodnog razvitka porezne i glasacke reforme, uvodenje nacionalne vojne službe, i staranje tri glavne stranke: socijalno demokratske, liberalne i konzervativne. Za vrijeme i nakon 1. svjetskog rata, u kojem je Švedska ostala neutralna, država se obogatila na svjetskoj potražnji za švedskim celikom, kuglicnim ležajima , drvenom gradom i šibicama. Poslijeratni razvoj je omogucio osnivanje fondova za socijalnu skrb karakteristicnih za modernu Švedsku. Vanjskopoliticki interesi tridesetih godina su se usredotocili na Sovjetski i Njemacki ekspanzionizam koji je poticao još nerazvijene napore za Nordijsku obrambenu suradnju. Švedska je slijedila politiku neutralnosti u 2. svjetskom ratu i opcenito ostala nesvrstana. Švedska trajno uspješna ekonomska formula kapitalistickog sustava zajedno sa snažnom brigom za dobrobit ljudi je u zadnje vrijeme je oslabljena visokom nezaposlenošcu, rastucim životnim troškovima i oslabljenom pozicijom u svjetskoj trgovini. Kolebanja u politici države u politickoj i ekonomskoj integraciji Europe prouzrocili su da se Švedska još nije pridružila EU do 1995, i odustala od uvodenja eura do 1999.