Povijest Njemačke

History of Germany

Uspon Pruske moci u 19. stoljecu, potpomognuta rastom Njemackog nacionalisma, eventualno je završilo borbama unutar države i rezultiralo formacijom Njemackog carstva iz 1871. kojoj je kancelar bio Otto von Bismarck. Iakoautoritativan na mnogo nacina, carstvo je dopustilo razvitak politickih stranka i Bismarck je dobio priznanje kao onaj koji je osnovao udrugu zza socijalne pomoci tog doba. Dinamicno širenje vojne moci, medutim, je pridonjelo napetosti na kontinentu. Krhka Europska ravnoteža moci se slomila 1914., a Prvi svjetski rat i njegove posljedice, ukljucujuci Versaillesku konferenciju, dovele su do propasti Njemackog carstva.

Fašizam Uspon i Kraj

Poslijeratna Weimarska Republika (1919.-1933.) bila je pokušaj da se uspostavi mirni, liberalno demokratski režim u Njemackoj.Ova vlast je bila višestruko hendikepirana i eventualno prokleta ekonomskim problemima i naslijedena slabost Weimarske države.

Inflacija ranih 1920.-ih, svjetska depresija 1930.-ih i socijalni nemir izdižuci se iz groznih uvjeta Versailleske konferencije radila je na tome da uništi Weimarsku Republiku izvana i iznutra.

Nacional Socijalisticka (Nacisticka) stranka, vodena Adolfom Hitlerom, isticala je nacionalisticke teme i obecala da ce zaposliti nezaposlene. Stranka je krivila udružene Židovske konspiracije zbog mnogih Njemackih mana.Nacisticka potpora proširila se u ranim 1930.-im. Tražili su Hitlera da osnuje vladu kao kancelar Reicha u sijecnju 1933. Nakon smrti predsjednika Paula von Hindenburga 1934., Hitler je uzeo taj položaj takoder. Kad su dobili moc, Hitler i njegova stranka su zabranile sve demokratske institucije i suprotne stranke. Nacisticko vodstvo pokušala se riješiti ne Njemackog stsnovništva u Njemackoj prisilnom migracijom i na kraju genocidom. Hitler je sredio Njemacku ekonomiju i vojnu moc, ali su njegove ambicije odvele Njemacku u Drugi svjetski rat. Za Njemacku, Drugi svjetski rat rezultirao je uništenjem njene politicke i ekonomske infrastrukture, dovela do cijepanja i ostavila sramotno nasljedstvo.

Nakon bezuvjetne predaje Njemacke 8. svibnja 1945. SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo i S.S.S.R okupirali su zemlju prepostavili odgovornost za njenu administraciju. Njihovi komandati su vježbali autoritetu njihovim priznatim zonama i djelovali na pitanja koja su se odnosila na cijelu zemlju. Francucskoj je poslije dana zasebna zona okupacije.

Iako su SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo i Sovjetski Savez dogovorile u Potsdamu u kolovozu 1945. na široki program decentralizacije, odnoseci se prema Njemackoj kao prema samostalnoj ekonomskoj cjelini s nekoliko središnjih administrativnih odsjeka, ti su planovi propali.Tocka preokrenuca došla je 1948. kad su se Sovjeti povukli iz Velike Cetvorke i blokirao Berlin. Do svibnja 1949. zapadni Berlin je dobivao namirnice samo od Saveznickog zracnog lifta.

Politicki Razvitak U Zapadnoj Njemackoj

SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo išli su prema tome da osnuju osnovu za buducu Njemacku vladu proširujuci velicinu i moc Njemackog Ekonomskog Koncila u njihovim dvjema zonama. Program je pružao za Zapadno Njemacki zakonodavni skup, okupacijski statut vladajucih veza izmedu Saveznika i Njemackih vlasti, i ekonomskog spajanja FRancuske zone s Britanskom i Americkom.

23.svibnja 1949. Osnovni Zakon, constitucija Federalne Republike Njemacke bila je obnovljena .

Prvu federalnu vladu sastavio je Konrad Adenauer 20. rujna 1949. Iduci dan okupacijski statut primjenjen je na snagu, dozvoljavajuci samovladu s izvjestnim iznimkama.

Federalna Republika Njemacka brzo je napredovala prema punom vladarenju i udruživanju sa svojim Europskim susjedima i Atlanskom zajednicom. Londonski i Pariški dogovori iz 1954. dalo je punu vlast ( s nekim iznimkama ) Federalnoj Republici Njemackoj u svibnju 1955. i otvorilo Njemackoj put prema Sjeverno Atlanskom Sporazumu( NATO ) i Zapadno Europskoj Uniji ( WEU ).

Tri Zapadnu Saveznika održale su okupacijske moci u Berlinu i neke odgovornosti za cijelu Njemacku. Pod novim dogovorom, SAveznici su postavili vojsku unutar Federalne Republike Njemacke za NATO obranu, postavljajuci i dogovore stanje-sile. Uz iznimku od 45,000 Francuskih vojnika, Saveznicke vojske su bile pod NATO-inom udruženom obranom. ( Francuska se povukla iz kolektivne vojne strukture NATO-a 1966. ).

Politicki život u Federelnoj Republici Njemackoj bilo je iznenadujuce stabilno i mirno. Adenaur era( 1949-63 ) pracena je kratkim periodom Ludwiga Erharda ( 1963-66 ) koji zamjenjen Kurtom Georgom Kiesingerom (1966-69 ). Sve vlade izmedu 1949. i 1966. bile su formirane od Kršcanske Demokratske Unije ( CDU ) i Kršcanske Socijalne Unije ( CSU ), ili sam ili u koaliciji s manjom Slobodnom Demokratskom Stranom ( FDP ). Keisingerova 1966-69 " Velika Koalicija " ukljucivala je dvije vece stranke Federalne Republike Njemacke CDU/CSU i Socijalna Demokratska Stranka ( SPD ). Na Izborima 1969. SPd vodenu Willyem Brandtom dobila je dovoljan broj bodova da osnuje koalicijsku vladu s FDP-om. Kancelar Brandt je ostao Glavni u vladi sve do svibnja 1974. kad je sišao s vlasti nakon što je senior njegovog osoblja bio osumnjicen da je špijun za Istocnu Njemacku.

Ministar financija Helmut Schmidt ( SPD ) osnovao je vladu i primimio potporu koalicijskih partnera. Bio je Kancelar od 1974.-1982. Hans-Dietrich Genscher vodeci FDP-ovac postao je Viši Kancelar i Ministar vanjskih poslova. Schmidt je bio velika potpora Europskoj Zajednici i Atlantskom savezu posvetio se " politickoj jedinstvenosti Europe u partnerstvu s SAD-om. "

U listopadu 1982 koalicija SPD-FDP se raspala kad se FDP ujedinio s CDU/CSU da izaberu CDU-ovog predstavnika Helmuta Kohla za kancelara. Na sljedecim izborima u ožujku 1983. Kohl je dobio cvrstu kontrolu nad obe vlade i CDU. CDU/CSU je falilo samo malo do potpune vecine, Bundestag zelenih je imao 6% glasova.

U sijecnju 1987. vlada Kohl-Genscher vratila se u ured, ali FDP i Zeleni su dobili vecinu vecih stranaka. Kohlov CDU i njegova Bavarska sestra CSU pali su s 49% glasova na 44% 1983. SPD je pala na 37%, a njezin predstavnik Brandt dao je ostavku u travnju 1987. i naslijedio ga je Hans-Jochen Vogel. FDP-ov udio rastao je od 7% do 9%, najbolje od 1980. Udio Zelenih rastao je do 8% od 6% iz 1983.

Politicki Razvitak U Istocnoj Njemackoj

U Sovjetskoj zoni Socijalna Demokratska Stranka bila je prisiljena da se spoji s Komunistickom Partijom 1946. da bi stvorili novu strankuSocijalisticka Ujedinjena Stranka(SED). U listopadu 1946. izbori su rezultirali koalicijom vlada pet Zemalja(država) sa SED-om kao vodom.

SED je sazvao seriju kongresa 1948. i rane 1949. Pod Sovjetskom vlašcu konstitucija je donijeta 30. svibnja 1949. i donijeta na snagu 7. listopada 1949. što je slavljeno kao dan kad je Njemacka Demokratska Republika nastala. Komora Naroda(Volkskammer) , niža kuca Njemacke Demokratske Republike, i viša Državna Komora(Laenderkammer) su stvorene. (Laenderkammer je ukinuta 1958.) 11. listopada 1949. te dvije kuce su izabrale Wilhelma Piecka kao predsjdnika i SED vlada je bila postavljena. Sovjetska unija i njezini Istocno Europski saveznici su odmah prepoznali Njemacku Demokratsku Republiku i je nekomunisticke države nisu prepoznale do 1972.-73.

Njemacka Demokratska Republika uzela je strukture samostalne, centralizirane, komunisticke države. 23. srpnja 1952 tradicionalni Laender je bio ukinut i na njezino mjesto je postavljeno 14 Bezrike(pokrajina). Svu vladu je kontrolirao SED i skoro na sve važnije vladine položaje su bili njihovi clanovi.

Nacionalni Front je bila organizacija koja se sastojala od vecinom SED clanova, još cetiri politicke stranke je kontrolirao SED i cetiri masovne organizacije(mladi, trgovacka unija, žene i kultura). Kontrola je bila vidljivo u rukama SED-a.Namještanje izbora u Njemackoj Demokratskoj Republici nije bila tajna. Kao i u ostalim Sovjetskim državama sudjelovanje na izborima bilo je veliko, a skoro su svi kandidati bili uz pobjednika.

Unutarnji Njemacki Odnosi

Stalni protok istocnih Nijemaca u Zapadnu Njemacku napravilo je velike napore na vezama iz 1950. izmedu republika. 13. kolovoza 1961. Njemacka Demokratska Republika pocela je graditi zid u centru Berlina da zaustavi protok izbjeglica. Berlinski zid bio je simbol istocne politike i podjele Europe.

1969. Kancelar Brandt najavio je da ce Federalna Republika Njemacka ostati cvrsto medu Saveznicima, ali ce pokušati poboljšati odnose s Istocnom Europom i Njemackom Demokratskom Republikom. Federalna Republika Njemacka provodila je Ostpolitik pregovarajuci neagresivne ugovore sa Sovjetskom unijom, Poljskom, Cehoslovackom, Bugarsko i Madarskom.

Veze Federalne Republike Njemacke s Njemackom Demokratskom Republikom dalo je teška pitanja. Iako zabrinuti za odvojene obitelji, Federalna Republika Njemacka pod Brandtovom vlašcu je se držala "dvije Njemacke države u jedan Njemacki narod". Veze su se poboljšale i u rujnu 1973. Federalna Republika Njemacaka i Njemacka Demokratska Republika su primljene u UN. Dvije Njemacke države su razmjenile predstavnike 1974. i 1987. voda države Njemacka Demokratska Republika Erich Honecker je posjetio Federalnu Republiku Njemacku.

Njemacka Jedinstvenost

Tijekom ljeta 1989. munjevite promjene su dešavale u Njemackoj Demokratskoj Republici koja je dovela do Njemackog ujedinjenja. Broj istocnih Nijemaca koji su emigrirali u Federalnu Republiku Njemacku i Madarsku je rastao. U Njemackoj Demokratskoj Republici su izbijale demonstracije u nekoliko gradova, najviše u Leipzigu. 7. listopada Sovjetski voda Mikhail Gorbachev je posjetio Berlin da slave 40. obljetnicu od stvaranja Njemacke Demokratske Republike i prisiljavao Istocno Njemacko Vodstvo da naprave reforme.

18. listopada Erich Honecker dao je ostavku kao voda SED-a i kao voda države, a zamijenio ga je Egon Krenz. Ali je eksodus nastavio nedirnut i pritisak za reformom je nastavio. 4. rujna demonstracija u istocnom Berlinu je privuklo milion Istocnih Nijemaca. Naposlijetku 9. rujnu Berlinski zid je otvoren i Istocni Nijemci su mogli putovati slobodno. Tisuce je kroz zid došlo u zapadni Berlin i 12. rujna Njemacka Demokratska Republika ga je pocela rušiti.

28. rujna Kancelar Federalne Republike Njemacke Kohl dao je plan od 10 tocaka za mirno sjedinjenje dvaju Njemackih republika temeljeno na slobodne izbore u Njemackoj Demokratskoj Republici i sjedinjenju dvaju ekonomija. U prosincu Volkskammer Njemacke Demokratske Republike eliminirao je SED-ov monopol moci i cijeli Politburo i Centralni komitet, a Krenz je dao ostavku. SED je promijenio ime u Stranka Demokratske Socijalizacije(PDS) i formacija i rast politickih grupa i stranaka oznacila je kraj komunistickog sistema. Premijer Hans Modrow vodio je vladu koja je dijelila moc s novim demokratskim orijentiranim strankama. 7. prosinca 1989. dogovoreno je da ce doci do slobodnih izbora u svibnju 1990. i prepraviti konstituciju Njemacke Demokratske Republike . 28. sijecnja sve su se stranke dogovorile prebaciti izbore na 18. ožujka zbog erozije autoriteta i zbog istocno Njemackog eksodusa.

U veljaci 1990. Modrowov vladin prijedlog za neutralnu Njemacku je odbijena od kancelara Kohla koji je potvrdio da Njemacka mora biti clanica NATO-a. 18. ožujka prvi slobodni izbori su se održali u Njemackoj Demokratskoj Republici i vlada koju je vodio Lothar de Maiziere(CDU) je sastavljena pod policom sjedinjenja s Federalnom Republikom Njemackom. Slobodno izabrani predstavnici Volkskammera održali su svoju prvu sezonu 5. travanj i Njemacka Demokratska Republika je mirno prešla iz komunisticke u demokratsku vladu. Slobodni i tajni lokalni izbori su održani u Njemackoj Demokratskoj Republici 6. svibnja i CDU je ponovno pobijedio. 1. srpnja dvije Njemacke su ušle u ekonomsku i monitarnu uniju.

Kontrola Velike Cetvorke Završava

Tijekom 1990. u paraleli s unutarnjim Njemackim razvitkom Velika Cetvorka(SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo, Sovjetski savez i Francuska) pregovarali su da oduzmu prava Velike Cetvorke u Berlinu i cijeloj Njemackoj. Ovi "Dva-plus-Cetiri" pregovori su se provodili u Ottawa Open Skies sjednici 13. veljace 1990. Šest stranih ministara su se sastali cetiri, u Bonnu(5. svibnja), Berlinu(22. lipnja), Parizu(17. srpnja) i u Moskvi(12. rujna). Poljski ministar vanjskih poslova sudjelovao je u djelu Pariškog sastanka u kojim se govorila o Njemacko-Poljskim granicama.

Kljucne je važnosti bilo prevladavanje Sovjetskog prigovora o clanstvu ujedinjne Njemacke u NATO-u. To je bilo postignuto u srpnju kad se Savez predvoden predsjednikom Bushom je rekla da je Londonska Deklaracija za transformirani NATO. 16. srpnja predsjednik Gorbachev i kancelar Kohl su izjavili da su se dogovorili oko clanstva ujedinjene Njemacke u NATO-u. Ovo je otvorilo put potpisivanju u Moskvi 12. rujna Ugovora Posljednjeg Naselja S Poštovanjem Prema Njemackoj. U želji da uništi moc Velike Cetvorke ugovor je najavio odlazak Sovjetskih snaga iz Njemacke do 1994. i da su granice konacne i da Njemacka ima pravo da bude u NATO-u. To je takoder zahtjevalo nazocnost Britanskih, Francuskih i Americkih vojnika u Berlinu tijekom povlacenja Sovjetskih. U ugovoru Njemacka je najavila ukidanje nuklearnih, bioloških i kemiskih oružja i smanjenje vojske na 370,000 za tri do cetiri godine nakon Conventional Armed Forcees in Europe(CFE). Ugovor potpisan u Parizu 19 rujna 1990. je došla na snagu.

Zakljucak konacnog naselja otvorilo je put sjedinjenju Federalne Republike Njemacke i Njemacke Demokratske Republike. Formalno politicko sjedinjenje dogodilo se 3. listopada 1990. s pristupom(prema clanku 23 Osnovnog zakona Federalne Republike Njemacke) 5 Laendera koja je bila...

tekst ovo je neki teksz