Povijest Grčke

History of Greece

Jonski gradovi, predvodeni Miletom u kojem je vladao Aristagora, pobunili su se protiv vlasti Perzijanaca. Atenska narodna skupština poslala je Jonjanima u pomoc dvadeset ratnih brodova, jer se bojala da ce Perzijanci vratiti na vlast u Ateni protjeranog tirana Hipiju. Aristagora se obratio za pomoc Spartancima, a o tome nas izvještava Herodot:

“Nemoj se cuditi što sam se požurio k tebi, jer su prilike takve. Jonjani su u ropstvu. Zakljinjem vas helenskim bogovima, oslobodite Jonjane ropstva! Ta oni su vam rodena braca. Lako cete to izvesti, jer barbari nisu hrabri – a vi ste slavni junaci u boju. Oni stupaju u rat s lukom i s kratkim kopljem, pod visokim kapama i u dugackim hlacama. Lako cete ih, dakle, svladati. Narodi su pak u onoj zemlji bogatiji nego svi ostali zajedno. Imaju iznad svega obilje zlata, pa srebra i bronce, šarene odjece, stoke i robova. Sve to možete imati, samo ako ushtjednete. A sad cu ti pokazati gdje obitavaju razni narodi. Ovdje pokraj Jonjana stanuju Lidani, u divnoj zemlji gdje ima mnogo srebra. S Lidanima prema istoku granice Frigijci, a Frigija je najplodnija i stokom najbogatija zemlja koju ja poznajem. ... oholi grad Suza, ovdije na rijeci Hoaspu, gdje stoluje Veliki Kralj. Tu je i njegova riznica. Kad biste zauzeli taj grad, mogli biste se u blagu natjecati sa samim Zeusom... Zašto ne odlucite postati gospodarima Azije, kad vam se za to pružila zgodna prilika?” Kleomen mu je odgovorio za tri dana: “Strance Milecanine, napusti Spartu prije no što sunce zade. Ništa naime dobroga ne govoriš Lakedemonjanima, kad nas želiš odvuci tri mjeseca od mora.”

(Her, Hist, V, 49.-50., odabrani djelovi)
U pocetku su pobunjenici imali uspjeha, osvojili su Sard, ali su poslije poraženi. Atenski su se brodovi povukli i 494. godine. pr. Kr. pobuna je konacno ugušena. Darije se zakleo da ce se osvetiti Atenjanima za ovu pobunu. U pocetku, kada je saznao za pobunu, nije se obracao na Jonjane, vec se zapitao tko su ti Atenjani. Kad je cuo, zamolio je bogove da mu pomognu osvetiti se Atenjanima. Cak je i jednom svom prijatelju zapovijedio da mu uvijek, za vrijeme rucka, tri puta kaže: “Gospodaru, sjeti se Atenjana!”.

Prvi perzijski pohod na Grcku,

bitka na Maratonskom polju

Želeci zauzeti Grcku, i osvetiti se Ateni, Darije je 492. poslao na Grcku svoju vojsku. Kopnena vojska išla je uz obalu Egejskog mora, a flota je plovila uz nju. Oko poluotoka Atos podigla se strašna oluja i uništila svo brodovlje. Nakon toga i kopnena se vojska vratila.

Sljedece godine Darije je prvo poslao glasnike grckim polisima da mu se pokore. Neki su na to pristali, a Atena i Sparta su, naprotiv, odgovorile pogubljivanjem poslanika. To je bilo kršenje starih obicaja, jer se život poslanika smatrao svet u citavom starom svijetu.

Potaknut tim dogadajima, Darije je 490. poslao flotu protiv Atene. Perzijanci su zauzeli otoke i usidrili se kod Maratona u Atici. Atenjani, brojcano daleko slabiji, ocajnicki su vapili za spartanskom vojnom pomoci. Vremena je bilo malo, pa su atenski generali poslali Fidipida, profesionalnog trkaca da otrci u Spartu moliti za pomoc. Brdovit i surov put od 220 kilomeara Fidipid je pretrcao za 36 sati. Spartanci su pristali pomoci, ali su, u skladu s religijskim propisima, obecali doc cim im završi svetkovina koju su slavili. Takvo bi cekanje prepustilo Atenjane da se sami bore s Perzijancima. Fidipid je otrcao natrag i javio razocaravajucu vijest. Atenjanima se pridružio samo mali odred iz grada Plateje. Mala atenska vojska, ukljucujuci i Fidipida, krenula je do Maratonskog polja da se pripremi za bitku. Na celu je bio veliki vojni strateg Miltijad. Miltijat je bio jedan od malobrojnih vojskovoda koji su htjeli prihvatiti bitku, a na kraju je njegovo mišljenje prihvaceno. Atenjani su zauzeli bolji bojni položaj, ali su opet bili znatno malobrojniji. Miltijat je razvukao vojsku tako da je bila jednako duga kao Perzijska, a u sredini mu je bila najslabija tocka. Preko puta njih nalazile su se najbolje perzijske postrojbe. Kada su se postrojili, Atenjani su krenuli u napad na neprijatelja. Perzijanci su probili središte atenskog bojnog reda, ali su atenska krila natjerala u bijeg krila perzijskog bojnog reda. Potom se se atenska krila sklopila oko perzijskog središta i odnjela potpunu pobjedu nad Perzijancima. Zahvaljujuci Miltijatovoj strategiji Atenjani su pobili više od šest tisuca perzijanaca, a pritom su poginula samo sto devedeset i dva Atenjana. Preostali su se Perzijanci uputili na more i zaplovili južno, prema Ateni, nadajuci se napasti grad prije nego bi atenska vojska mogla ponovo ondje zauzeti položaje. Ulogu glasnika opet je dobio Fidipid, koji je otrcao 42,195m. Unatoc vec ranijem trcanju u Spartu i borbi na Maratonu odgovorio je ne izazov. Prešavši granice ljudske izdržljivosti, dotrcao je do Atena za tri sata, predao poruku i nedugo nakon toga umro od iscrpljenosti.

Kserksov pohod na Grcku,

Termopilska bitka

U meduvremenu Darije je umro, a naslijedio ga je sin Kserkso. On je 480. poduzeo novi pohod na Grcku. Dao je sagraditi dva mosta iz Abidosa preko Helesponta. Fenicani su položili most od bijelog lana, a Egipcani od konoplje. Kad su oba mosta bila gotova, podigne se strašna oluja, razdre ih i potpuno uništi. Kserkso je razgnjevi i naredi da se Helespont kazni s tri stotine udaraca te da se more okuje u lance. Takoder je poslao sluge da ne Helespont udare sramni žig. Još im je naredio da, dok budu bicevali more, moraju izgovarati ove uvredljive rijeci: “Podmukla vodo, gospodar te kažnjava što si ga uvrijedila, iako ti on ništa nije skrivio. Kralj Kserkso ipak ce poci preko tebe, htjela ti to ili ne. Tebi, prljava i gorka vodo, za kaznu nitko više nece prinositi žrtve.” Tako kaznivši more naredio je da se graditeljima mostova odsjeku glave, a nove mostove podignu novi graditelji.

Kserksova vojska ipak je krenula u rat. Kopnena vojska se kretala obalom, a mornarica je plovila uz nju. Zauzeli su Tesaliju i došli na prag Atike. No da bi osvojili Atenu morali su proc Termopilski klanac. Spartanski kralj Leonida je izabrao tri stotine vojnika i krenuo u Termopile. Nakon Karnejskih svetkovina, planirali su u gradu ostavit samo stražu i svi krenuti ostalima u pomoc. Tako su i drugi namjeravali postupit, jer su im u to vrijeme padale i Olimpijske svecanosti. No nisu ni pomišljali da ce do bitke doc tako brzo. Prije bitke jedan je Trahejanin rekao da neprijatelja ima toliko da se od njihovih odapetih strijela nece vidjeti sunce. Na to mu je jedan Spartanac odvratio da je to vrlo dobra vijest, jer kad perzijske strijele zaklone sunce borit ce se u hladu.

Kserkso je prvo poslao Medane, koji se ubrzo povuku. Tada pošalje svoje vojnike koje je zvao “besmrtni”, no ni oni nisu imali više uspjeha od Medana. Borili su se na uskom zemljištu i imali su kraca koplja nego Grci, te tako nisu mogli iskoristiti svoju brojcanu nadmoc. Spartanci su uz habrost pokazali i zavidno umijece ratovanja. Svojim su protivnicima svi odjednom okretali leda i pocinjali bježat, a kad bi se barbari dali u viku i pojurili za njima, svi bi se okretali te pobili nebrojeno mnogo Perzijanaca. Tada je, naravno, palo i nekoliko Spartanaca.

Sljedeceg dana stanje se nije popravilo, barbari su se borili s istim uspjehom. I tako dok je Kserkso bio u neprilici obrati mu se Grk Epijalt, te mu otkrije stazu koja vodi kroz planinu do Termopila. Kada su za to saznali, Grci se pocnu dogovarati, a mišljenja im se podijeliše. Jedni su bili za to da se povuku, a drugi da se nastave boriti. Leonida naredi saveznicima povlacenje, a Spartanci ostanu jer su povlacenje smatrali velikom sramotom. To što je Leonida ostao, donjelo mu je besmrtnu slavu.

Kserksova vojska navali, a Leonidini Grci, svjesni da idu u sigurnu smrt, istrce naprijed do mjesta gdje se Klanac širio. U bezizlaznoj situaciji nastavili su se boriti dok im se koplja i macevi nisu polomili. Od svih Spartanaca, koji su pošli s Leonidom preživio je samo jedan, i to zato što ga toga dana nije bilo na bojištu. Ovu su hrabrost Grci stoljecima slavili više od svih ratnih pobjeda.

Bitka kod Salamine,

kraj grcko-perzijskih ratova

Nakon Termopilske bitke Perzijanci su prodrli u Atiku i zauzeli Atenu. No, Peloponez je još bio slobodan, a grcka flota nepobjedena. Ta je flota bila usidrena uz otok Salaminu, nedaleko od Atene. Tu su saznali za pogibiju kod Termopila. To je unjelo paniku u grcke redove. Do noci je raspuštena atenska skupština, a grad evakuiran. Preostali brodovi su se isto usidrili kod salamine i gledali kako Atenu guta plamen. Zapovjednik helenskog brodovlja, Euribijad, odlucio je da se plovi do Istma i prihvati borba pred Peloponezom. Na nagovor Atenjanina Mnesifila, Termistoklo se obratio Euribijadu: “Ako ovdije ostaneš, pokazat ceš se junakom; a ako ne ostaneš, upropastit ceš Heladu. Mi smo u ratu jedino upuceni u flotu. Poslušaj, dakle, moj savjet! Ako to ne uradiš, mi cemo odmah ukrcati naše porodice na brodove i otplovit cemo u Italiju i tamo se naselit. A kad ostanete bez ovakvih saveznika, sjetit cete se mojih rijeci.” Euribijad na to promjeni odluku, jer je znao da se bez Atenjana flota nece moc branit se neprijateljem. Ali Peloponežani se nisu mirili s tom odlukom. Vidjevši da ce biti nadglasan, Termistoklo pošalje slugu da se pricini kao izdajica i poruci barbarskim zapovjednicima: “Poslao me atenski zapovjednik, krijuci to od ostalih Helena, jer je on pristalica perzijskog kralja i više želi da vi pobjedite nego Heleni. Javlja vam da su se Heleni uplašili i da se spremaju pobjeci, te da vam se pruža prilika da odnesete sjejnu pobjedu, ako ne dozvolite da vam pobjegnu. Jer, oni se medusobno ne slaži i nece vam više pružiti otpor.” Barbari su povjerovali, i dok je još na Salamini trajala prepirka, barbarska ih flota opkoli. Vidjevši da nemaju kuda, Grci se pocnu pripremati za bitku. U zoru Heleni isplove na pucinu, a barbari odmah navale na njih. Tu su mali, brzi i okretni Grcki brodovi uništili Perzijsku flotu. Sve je to s vrha osvojene Atike promatrao Kserkso, nadajuci se pobjedi. Tako je sam Veliki kralj bio svjedokom poraza svoje mornarice. Poslje ove bitke kralj Kserkso povukao se u Perziju, mornarica je otplovila, a saveznicka helenska vojska je na kopnu, kod Plateje, porazila perzijsku vojsku. Bio je svjestan da ne može osvojiti Grcku. Tako su mali Grci porazili veliku Perziju.

Poslje ovih helenskih pobjeda više nije bilo perzijskih napada na Grcku. No, s druge strane, zajednicki uspjesi protiv Perzijanaca Grke nisu nicemu naucili. Zajedništvo koje su pokazali suprostavljajuci se Perzijancima ostalo je stvar prošlosti. Atena je dominirala morem, a Sparta kopnom. Sve se više razvijelo suparništvo izmedu atene i Sparte, a to ce kulminirati Peloponeskim ratom.

nekei tekst ovo je neki tekst ovo je neki teksz